balkangay.blog.hr

ponedjeljak, 17.10.2005.

Evo mene opet Kolko me dugo nije bilo... sve me sramota da opet nešto napišem. Svašta se dogodilo u tom vremenu, od odluke Šime Lučina da potakne raspravu u Hrvatskom saboru o gay brakovima do odluke mog dečka da ćemo se u slučaju izglasavanja tog zakona zaista i vjenčati. A ja, jadan mali Balkanac imam samo 23 godine, on ima 25 i nisam baš siguran u išta osim da ga volim. Ah, prokleta ljubav zna baš sve pokvariti. No ima jedna stvar koja me okarakterizira kao konzervativnog, a to je 1. ne bih nazivao istospolnu zajednicu brakom i 2. ne želim da gay parovi imaju pravo uzgajati djecu. Ne mogu se sjetiti drugog naziva, kako se ono kaže? Uglavnom, ja bi htio imati nasljednika, sina koji će ponijeti moje prezime. A da ne kažem da to od mene zahtjeva moja majka, koaj je najbolja žena na svijetu, ali bi me vjerojatno ubila da sazna s kim živim. Sve me to podsjeća na odličan film Mambo Italiano o talijanskom gayu u Americi i njegovoj ponosnoj talijanskoj obitelji. A možda ćemo u Europskoj uniji to zamjeniti drugim tabuima. Kako kaže jedan naš pisac, uskoro će sin reći roditeljima da se vjenča za svog momka, a oni će ga samo upitati: Sine, samo da nije Srbin... Hehehehehe, a ja ne bi baš u EU, kad ćemo uć ja ću na cesti zavrtit janje...

nedjelja, 11.09.2005.

Edina nam priča što je vidjela Skinuo sam jedan tekst koji sam našao u jednom bosanskom časopisu, a koja pokazuje, eto, kakav je odjek javnosti u susjednom nam Bosni i Hercegovini. Zaprepastila sam se zbog dvojice momaka koji se bez imalo stida ljube u kafiću! Vijesti - 09.09.2005. Ne osuđujem te ljude jer njihovo seksualno opredjeljenje je samo njihovo, ali zar to moraju raditi tako javno? Dokle? Moze li ko šta poduzeti? Na adresu našeg magazina stiglo je pismo čitateljke Edine K. iz Sarajeva. Ova 25-godišnja djevojka, piše, između ostalog, o životu mladih u bh. prijestolnici, problemima… ali ukazuje i na jednu, u posljednje vrijeme, kako ona konstatuje, sve učestaliju pojavu, u glavnom bh. gradu. -Nedavno sam ostala više nego zaprepaštena prizorom koji sam vidjela u jednom sarajevskom kafiću u centru grada. Naime, kada sam pošla u toalet kod vrata su stojala dva mladića koji su se strastveno ljubili! Nisam mogla vjerovati svojim očima šta sam vidjela. Još više me začudilo i izbezumilo što nijedan od njih dvojice nije nikako, na bilo koji način, reagovao kada sam prošla pored njih. Prošla sam, a njih dvojica su nastavili sa strastvenim ljubljenjem, zagrljajima…fuj! Vratila sam se iz toaleta a njih dvojica su jedan u drugog zaljubljeno gledali i šaputali. Nekoliko minuta kasnije sjeli su za svoj stol i brzo napustili kafić. Nazalost, to nije jedina situacija čiji sam bila očevidac. U blizini zgrade u kojoj živim nalazi se jedan park gdje često vidim slične “događaje”. Ne mogu da vjerujem da je u BiH homoseksualizam postao sasvim normalan. Ne osuđujem te ljude jer njihovo seksualno opredjeljenje je samo njihovo, ali zar moraju to raditi tako javno? Dokle? Moze li ko šta poduzeti – pita se naša čitateljka Edina iz Sarajeva. Čitateljka Edina iz Sarajeva Express, broj 220, 8. septembar 2005. Evo, stvarno šteta, jer je Bosna i Hercegovina meni jako draga zemlja. Kažem ja to i svom momku, ali on mi ne vjeruje previše i ne želi ići samnom tamo. Kaže da bi ga na ulici raščetvorili, jer je gay po defoltu, kako se kaže. No, stvarno sam još uvijek pod dojmovima koje sam doživio u Sarajevu. Imam toliko interesa za Balkan, a ovo mi je prvi put da sm ušao u neku čaršiju. Ali nedostajao mi je u sobi, bio sam sam, smrc... No, eto svaka čast ovoj dvojici, nije mala stvar poljubit se u javnosti.

subota, 10.09.2005.

Sarajevo, Sarajevo Bio sam u Sarajevu. Jeo sam ćevape kod Želje, baklavu i tufahije u Saraj Bosni, kupio rahatlokum u butiku Badem, veliku sliku s arapskom kaligrafijom u dućanu kraj Gazi Husrev begove džamije... Uglavnom, baš sam se dobro proveo. Ferhadijom šetaju potpuno otkačeni ljudi. Mislim da je to ona atmosfera o kojoj su mi uvijek pričali svi koji su bili u Sarajevu. Ja sam eto bio prvi put. Jedna kolegica iz Banja Luke mi je rekla da se njoj čini da kad se uđe u Baščaršiju kao da si u Teheranu. Svi pokriveni, samo vidiš zarove i fesove. U stvari, mahramu nosi malen broj žena, a fes sam vidio samo u jednog čovjeka i taj je još k tome prosio. Mladići, eh momci su ili bradonje, po islamskom običajima odgojeni, prodaju na ulici cdove s ilahijama ili recitiranjem Kur'ana ili imaju totalno otkaćen način odjevanja i frizura. A djevojke podjednako tako, samo što puno više starijih žena nosi mahramu, mlade su ipak osvještenije po tom pitanju. Iako, kad se o tome priča, ja podržavam svakog tko želi nositi veo. Po meni to nije diskriminacija žena, više osječaj pripadnosti. Pričao sam s jednim mudžahedinom (ne u pravom smislu riječi, nego više onako u polušali). Nije terorist, kao što mnogi odmah pomisle, ali je radikalan kad se dotakne vjere. Ima jako zanimljiva gledišta o svemu što je aktualno i kod nas, a pogotovo što se tiče recimo prava žena, abortusa, prostitucije. Pitam ga ja da li bi dozvolio prostituciju, a kaže on: "Oni koji pristaju na to, neka kažu fino materi, ajde majko na ulicu pa se kurvaj, jer on to odobrava. E, tad bi vidjeli koliko stvarno misli da je to normalno". Nije loše, zar ne? A homoseksualce ne može smislit. Kaže mi :"pedere treba u geto stavit. Ne treba ih ubijati, islam zabranjuje nasilje. Ali, ne treba niti imati stav da se to nas ne tiče, to je najveća greška. Peredluk je bolest i treba je iskorijeniti". Eh, da je znao s kim priča!

utorak, 30.08.2005.

Kako je to u Libanonu Imam jednu zanimljivu priču iz uvijek problematičnog Bliskog istoka, ali ona pokazuje kako je samo potrebna volja, pa se i u najradikalnijim državama može javno izraziti svoja orijentacija. Radi se o Libanonu, koja je vjerski podjeljena na šijitske muslimane i kršćanske maronite, a niti jedni ni drugi ne pokazuju toleranciju prema LGBT sceni. Ipak, homoseksualizam u Libanonu nije ograničen na underground barove ili privatna tajna okupljanja u stanovima ili autima kao što se inače radi, barem na Balkanu i Bliskom istoku. To je postalo pitanje javne rasprave. Naime, prije nekoliko godina nastala je odvjetnička kompanija Helem, prva takve vrste u arapskom svijetu, a cilj joj je bio promoviranje pravnog i društvenog statusa LGBT pojedinaca. Helem (što na arapskom znači "san") započeo je s kampanjama i pružanjem medicinske zaštite. Cijelu organizaciju koordinira prezgodan tip po imenu George Azzi koji kaže da se ideja rodila u chat roomu na internetu kad je grupa ljudi odlučila napraviti ovu organizaciju.E, sad postoji ovdje caka. U libanonskom zakonu postoji odredba slobodnog osnivanja organizacija i vlada se ne smije miješati sve dok rade legalno. Pravo civilno društvo, rekli bismo. No, homoseksualizam je zakonom zabranjen i kao takav Helem ne smije postojati. Sad slijedi ono zanimljivo. Prema kaznenom zakonu u Libanonu, homoseksualizam se kažnjava jednom godinom zakona jer je to "neprirodni seksualni odnos". No, Helem ne krši zakon. Oni samo priznaju postojanje gay ljudi i trudi se pomoći im da se uklope u društvo koje ih, najmanje rečeno, ne prihvaća kao takve. Ipak, Azzi priznaje da se taj članak već odavno nije primjenio, bar ne tako radiklano kao u "prijateljskom" Iranu. No samo postojanje vrijeđa gay milje. Policija upotrebljava ovu zakonsku odredbu kako bi ih ucjenjivala, a slično napastovanje se događa u obiteljima i na poslu. Azzi je kršćanin i radi u jednoj firmi za oglašavanje pa ne pati od takvih problema kakvih bi mogao imati kao javni djelatnik (drugim riječima kao ja, kao novinar, hm, hm). Ipak to je stvarnost samo u Bejrutu, baš kao i u Zagrebu. One koje zanima malo više o Helemu neka odu na stranicu www.helem.net, ima nekih ideja koje bi mogle koristiti više Iskoraku i Kontri nego da slušamo njihova jadna prepucavanja i političke ambicije Dorina Manzina.

ponedjeljak, 29.08.2005.

Opet malo o popovima Koliko je svećenika obuklo mantije, kunući se u nezanimljivost ovosvjetskih užitaka, a glavama im u isto vrijeme prolaze bludne misli u sjemeništu? Ja ih znam barem dvojicu, a broj je sigurno puno, puno veći. Naravno, i svećenici su ljudi, ali ipak mi je to sve nekako nespojivo, barem s katolicizmom. Što se pravolsavnih i protestanata tiče, oni se ionako žene, pa kao i svi imaju suprugu, ljubavnicu, ljubavnika i slično. Nisam još čuo za slučaj protestantskog popa koji se vjenčao muškarcem, ali sigurno i to postoji. Pa šta će napraviti katolička crkva po tom pitanju? Glupost, naravno. Vatikan je pripremio nacrt direktive kojom bi se zabranilo homoseksualcima da postanu svećenici. Ova uputstva nastala su kao reakcija pape Benedikta XVI. na skandal seksualnog zlostavljanja od strane svećenika u Americi od prije tri godine. Rješavanje problema smatra se jednim od ključnih zadaća koje je pred sebe stavio novi poglavar Katoličke crkve. - Bit će pisana u vrlo pastoralnom obliku. Ona neće biti napad na gay životni stil. Neće tvrditi "homoseksualizam je nemoralan". Ali će pretpostaviti da prihvaćanje gay muškaraca u svećenstvo stavlja teret na one koji su homoseksualci i one s kojima rade, a nisu - kaže John Haldane, profesor moralne filozofije na sveučilištu St. Andrews. - Neizbježno, takva će direktiva izazvati protivljenje - dodao je Johnny. Studije pokazuju da je značajan udio muškaraca koji polaže seminare za svećenike zapravo gay. Bilo kakva naznaka isključivanja homoseksualaca iz svećenstva mogla bi dovesti do smanjenja broja polaznika. Stoga se pretpostavlja da, zbog dubokih kontraverzi, direktivu ni Druženje s mladima u Cologneu te posjeta židovskoj i muslimanskoj zajednici smatraju se velikim PR uspjesima Papeneće potpisati Papa, već neki od kardinala. Vatikan, naime, pažljivo pokušava ublažiti lik kardinala Josepha Ratzingera otkad je izabran za novog Papu. Tako je poslijednjih tjedana posjetio židovsku i muslimansku zajednicu te se družio s miljunima mladih u Cologneu. Ove su inicijative doživljene kao značajan PR uspjeh. Stoga bi ovakva direktiva, kojom naglašava svoj religijski konzervativizam, samo naškodila njegovom trenutnom ugleda u razdoblju kada uživa u "periodu medenog mjeseca" na svjetskoj sceni.

Špancirao sam se Da li je istina ili se gorko varam da Zagreb postaje izrazito gay friendly grad? I ne samo Zagreb, već i Varaždin gdje sam bio ovaj vikend. Zanimljivo je vidjeti bakice kako nijemo promatraju dva frajera koji se svako malo grle. Istina, još smo daleko od toga da se držimo za ruke na ulici. Ili ipak nismo? Ja se recimo znam poljubit u tramvaju.Ipak sam se pomalo zabrinuo zbog toga što danas homoseksualce ne napadaju ni skinsi ni okorjeli katolici ni Ana Lučić, već maloljetnici u Gajnicama, na primjer. Daklen, bio sam u Varaždinu na Špancirfestu sa svojim fuck buddyjem i baš smo se dobro proveli. Jako zgodna odjeća od prije tri, četiri stoljeća, a bilo je i jako zgodnih momaka u tajicama. Jedva čekam da se slično nešto dogodi u Gospiću. Možda kad budem star, hehehehe...

subota, 20.08.2005.

Ubij pedera U ponedjeljak 23. kolovoza ispred veleposlanstva Islamske Republike Iran na Tuškancu bit će održan miran prosvjed u organizaciji meni prilično smiješnih udruga Iskorak i Kontra. Opet se radi o vješanju mladih Iranaca, ali kao što sam već napisao, Ayaz i Mahmud su već preselili na ahiret, ali ista kazna očekuje još dvojicu homoseksualaca koji su se našli bez opravdanja pod istim pokrivačem. Iran je inače zemlja članica Ujedinjenih naroda i uskoro bi trebala postati potpisnica Rimskog ugovora čime bi takve kazne, a pogotovo smrtne kazne nad maloljetnicima, čega nema ni u SAD-u ni u Kini, postale ilegalne. Evo nekoliko stavova o homoseksualizmu u islamu. Prvo kakvu kaznu "zaslužuje" gay? "Islamski učenjaci nisu jedinstvenog stava oko kazne koju zaslužuje homoseksualac. Imam Šafija, u najpoznatijem mišljenju od njega, tvrdi da je to jedna vrsta bluda i da se zbog njega izvršava kazna koja se izvršava nad bludnicima tj. bičevanje 100 bičeva za neoženjene i neudate, a udate i oženjeni se kamenuju do smrti. Ovo mišljenje dijele također Ebu Jusuf i Muhammed iz reda Hanefija. (Pogledaj Tuhfetu-l-Ahwezi) A ostali učenjaci koje predvode Malikije i Hanbelije i pojedine Šafije u drugom mišljenju kažu da se ubija homoseksualac i o­naj ko sa njim bude čini to djelo. Svoje mišljenje temelje na hadisu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: „Ako nađete nekoga da čini o­no što je činio Lutov narod, ubijte o­noga ko to čini i o­noga ko mu je bio saučesnik.“ (Tirmizi i Ebu Dawud - sahih) Dok Ebu Hanifa smatra da se nad njim izvršava neodređena kazna koju određuje vladar ili kadija (ta'zir)." Daklen, prilično bolno. U Jugi je homoseksualizma skinut s liste bolesti još davne 1966. godine, no nije u cijeloj bivšoj državi tako ostalo. Donedavno je u genocidnoj tvorevini pod imenom Republika Srpska postojao zakon koji je homoseksualce kažnjavao s jednom godinom zatvora. Vjerojatno smo menatlo bolesni. Što o tome kažu hodže ikadije? "A što se tiče da li je homoseksualac mentalno zdrav, postavlja se pitanje koliko je o­nih zdravih koji izvrše samoubistvo, ubiju drugog, koje učine velike gluposti a mentalno su zdravi. Ta naučna potvrda da je homoseksualac mentalno zdrav ne mora značiti da o­n ispravno postupa. A što se tiče da li je zdravo ili ne sam odnos, oko toga mislimo da postoji drugačije stanovište medicine. Zar islam nije zabranio prilazak ženi u analni otvor iz razloga što je takav čin veoma štetan po ženu, a homoseksualizam je prilazak muškarcu na isti način. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „To je blaži oblik pederastije“ (Ahmed i Nesa'i)" I što bi trebao činiti pravi musliman? "Preporučujemo muslimanima da se maksimalno uključe u borbu protiv ovog velikog zla, koji se po malo usvaja kao „normalna“ stvar i „sloboda čovjeka“... A da društvo pati, da se remete osnovne pridodne norme i pravila, o takvom nečemu malo ko govori. Glavni mediji u našoj državi veoma često pričaju o homoseksualizmu, ugošćavaju homoseksualce koji se opredjeljuju kao dobri muslimani u duši... i osuđuju svakoga ko kaže riječ protiv takve pogane pojave ovoga vremena. Ovome se treba otvoreno suprostaviti. Odnedavno je u BiH osnovano udruzenje gradjana za zastitu homoseksualaca, sto svaki mu'min mora da osudi i da se na bilo kakav moguc nacin tome suprotstavi. Inace, zapadno smece, samo zato sto je zapadno, uzece mjesta u mojoj i tvojoj kuci." Mislim da će se mnogi muslimani na Balkanu složiti da su ovakve misli, iako ukorijenjene u islam ustvari kositi s načelima islama kao religije. Uostalom, upoznao sam par muslimana iz Sarajeva koji su me uvjerili da je i sam Kur'an izvor otkuda se mogu pročitati da Bog voli sve, pa tako i pedere. A meni neće niti jedan svećenik, griješnik možda i veći od mene govoriti da me treba ubiti ako sam gay. Zar nije tako?

četvrtak, 18.08.2005.

Kršni krajevi Eto mene ponovno u Zagrebu. Vratio sam se iz moje kršne Like, gdje žive kršni Ličani, kako bi nastavio svoj posao u velikom gradu. Uglavnom, smrznuo sam se, a posljednji dan je bilo i mraza, što bi se reklo da je ljeto gotovo. Nisam vjernik, ali htio sam ići za Veliku Gospu u glavno ličko marijansko svetište Krasno, ali je jednostavno bilo prehladno. Ništa zato, u mom mjestu sam vidio novog kuhara iz Karlovca, koji mi je poslao sliku prije nekog vremena i MOLIO da mu se javim, jer ne može naći nikoga u ličkim bespućima, a (pazi ovo) nije se seksao već mjesec i po dana. Meni je sve to prilično smiješno, dao sam tipu par brojeva u Gospiću, ali nije bio oduševljen. Sad sam ga vidio, ali hehehe, on nije shvatio da sam to ja. Ah, kako volim biti malo zločest, ionako je on jedan od 95 posto seksualno ugroženih pedera u Hrvatskoj. Inače, u predahu između pripremanja janjetine, pomislio sam kako mora biti težak život gay osoba na selu. Mora se stalno skrivati, a što ako netko sazna? Ako je dovoljno sretan, ostaje živ. Obitelj ga izbjegava u javnom životu, svećenik ga izbacuje iz crkve, s prezirom mu bacaju pivo na šank. Bakice mu se smiju dok beru krumpir, a poglavari sela ga oštrim pogledom prate. Ako se dogodi neka nesreća ili kriminal u selu sigurno je on jedan od osumnjičenih, jer je ionako griješnik koji upražnjava najgore vrste perverzije. Za razliku od njega, pravi Hrvat katolik ima ženu, dvoje-troje djece, ljubavnicu, redovno dolazi u crkvu i ponosite glave stoji u prvom redu kad se dijeli hostija. Napije se svaku treću večer i pojede kilu janjetine ili odojka s prijateljima. Katkad opali ženu, a kad se ona pojavi na tržnici, one bakice i poglavari sela ne govore protiv njega, već ga brane. Joso ima težak posao, pa ga još žena doma tlači. Zaista, možda sam sretan što ne živim tamo, iako bi želio. S druge strane, mnogi znaju da se iza ćudorednih ulica, u tajnosti privatnih kuća događaju orgije kojih se ne bi postidjeli ni najveći svjetski centri. Kako znam? He he he - ZNAM...

petak, 12.08.2005.

Ayaz i Mahmoud Fasciniran sam Balkanom i Bliskim istokom, a među ostalim i Iranom. To je stvarno ogromna zemlja, s milijunima i milijunima mladih ljudi. Međusobno su oprečni u razmišljanjima i to do krajnosti: dok jedni zagovaraju još jednu, omladinsku revoluciju u okvirima islama, drugi su veliki pobornici trenutačnog tvrdolinijaškog islamskog režima. Ja sam prije par godina učio perzijski jezik i upoznao sam dobro njihovu kulturu. Na neki način su slični nama i drugim narodima na Balkanu. Vrlo su temperamentni. Zbog ljepote ruže, pucali bi iz kalašnjikova. Ljubazni su i gostoljubljivi, ali neće prezati od najgorih načina ubijanja kad ih netko naljuti. Za razliku od naših "domaćih" muslimana, Iranci su predani vjeri. Kao uostalom i svi Azijci, katkad pretjeruju u tome. U Iranu vlada strog šerijatski zakon koji nosi svoje zabrane i odredbe, a neke od sankcija su smrtan kazna vješanjem. I to na kranove koji se parkiraju usred stadiona, a publiku čine i cijele obitelji koje kolektivno dolaze provesti slobodno poslijepodne. Ayaz Mahoni (18) i Mahmoud Asgari (16) više ne žive među nama. Obješeni su zbog svojih osjećaja. Iako ne bi dobro prošli ni kod nas, dvoje mladih Iranaca ne bi pali u nemilost države. Danas sam prošao kraj Tamarisa, knjižare u Zagrebu i zastao da bi vidio kako brkati pasdarani (čuvari vatre, radikalne snage koje čuvaju islamski mir) vješaju dvoje tinejdžera koji se vole kao da su masovni ubojice, dapače genocidna bića. I dok neki naši teolozi govore o krizi morala i dubokoj dekadenciji zapada, nitko se nije udostojio pozvati na prosvjed kakvi su se organizirali u državama Zapada. Ljudi, otiđite do Tamarisa i pogledajte slike.

Nedjelja, prokleta nedjelja U nedjelju je rođendan moje nikad neprežaljene ljubavi. Katkad mislim da će on biti jedina moja ljubav, jer nitko mi ne daje takve osjećaje kao on. Sve je to jako zajebano, ali se trudim da ne mislim o tome. Zato ću u nedjelju u brda, na planinarenje i janjetinu u moju kršnu Liku. Ipak, želim stavit na blog jednu srcedrapateljsku pjesmu koju je napisao moj dobri prijatelj s kojim dijelim stan i krevet... Gdje je sad onaj tvoj zagrljaj, gdje su oni tvoji poljupci, gdje su obećanja koja si davao, da bi dobio ono što želiš... Gdje si ti sad, kome sad daješ slatke laži, koje si meni davao, gdje je tvoje hladno srce koje ne zna da voli, gdje je onaj pogled što me toliko boli, Gdje sam ja sa slomljenom dušom, gdje su moji snovi, gdje mi je snaga, gdje mi je nada, gdje mi je život sada...

<	listopad, 2005
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv